Punjive baterije, također poznate kao sekundarne ćelije ili akumulatori, vrsta su električnih baterija koje se mogu puniti, prazniti u opterećenje i puniti više puta. Za razliku od primarnih stanica, koje se mogu koristiti samo jednom nakon što su kemijske reakcije uzrokovale izumiranje tvari koje proizvode struju, ove sekundarne mogu se reciklirati punjenjem kako bi se obnovila njihova sposobnost skladištenja energije. Zbog ove značajke vrlo su praktični i isplativi za korištenje u stvarima kao što su mobilni telefoni (mobiteli), prijenosna računala ili električna vozila kojima je potrebno redovito napajanje.

Tehnologija punjivih baterija temelji se na reverzibilnim kemijskim promjenama koje se događaju unutar svake ćelije. Kada vanjska električna struja prođe kroz ćeliju tijekom punjenja, to uzrokuje da se te reakcije preokrenu, pretvarajući kemijsku energiju natrag u razliku električnog potencijala na elektrodama i tako je pohranjujući kao naboj unutar uređaja. Nakon pražnjenja ova pohranjena energija ponovno se odriče kako bi se osigurala električna energija za povezane uređaje.

Litij-ionske (Li-ion), nikal-metal-hidridne (NiMH) i olovne baterije među najčešće su korištenim vrstama punjivih jer nude različite prednosti u pogledu performansi i područja primjene.

Popularnost punjivih baterija porasla je uglavnom zbog njihovih ekoloških prednosti, kao i ekonomske učinkovitosti. Dopuštajući višestruku ponovnu upotrebu po životnom ciklusu artikla, dramatično smanjuju broj jedinica koje se moraju proizvesti i zbrinuti, čime se minimiziraju utjecaji na okoliš povezani s gospodarenjem otpadom za istrošene ćelije. Nadalje, omogućujući korisnicima da opetovano pune i prazne takve izvore energije tijekom vremena, to smanjuje ukupne troškove koje snose pojedinci ili tvrtke, čime postaje privlačnija opcija, npr. za moderne prijenosne elektroničke uređaje, gdje služe ne samo kao primarne ćelije, već i kao rezervno napajanje kada je to najpotrebnije, tijekom nestanka struje itd.